Gljivične infekcije kože, noktiju i vlasišta

Gljivične infekcije su jedan od najčešćih kožnih oboljenja i razloga za posjet liječniku.

Svi imamo po tijelu gljivice, koje se nalaze na sluznici u ustima, probavnom traktu te na koži ruku i nogu. Postoji više stotina vrsta, koje su bezopasne za čovjeka, no tu je i oko pedesetak vrsta koje mogu uzrokovati lokalne gljivične infekcije na koži, noktima, vlasištu, vagini ili u ustima, rijetko i teže oblike bolesti.

Zdrava koža predstavlja barijeru za širenje gljivica. Na njihov rast i prodiranje u dublje slojeve kože utječu površinska oštećenja i opće imunološko stanja osobe. Neke osobe imaju predispoziciju za gljivična oboljenja.

Faktori rizika za gljivične infekcije:

• sintetička odjeća,
• nošenje zatvorenih cipela, izrađenih od sintetičnih materijala koje su slabo prozračne,
• jako znojenje, debljina,
• netemeljito brisanje nogu nakon tuširanja, kupanja ili plivanja,
•  javna mjesta, gdje možemo doći u doticaj sa površinama, što su ih prije zarazile druge osobe,
• dugotrajno uzimanje antibiotika,
• šećerna bolest,
• bolesti koje uzrokuju slabo imunološko stanje, kao što su tumori, HIV infekcije,
• ozljede noktiju ili nokta (radi nošenja preuske i neprimjerne obuće).

 

Većina je gljivičnih infekcija uzrokovana gljivicama iz skupine dermatofita. Oni imaju enzim, koje razgrađuju i hrane se keratinom iz kože, kose i ostalih dlaka. Rjeđi uzročnici su kvasne gljivice i pljesni. Dermatofiti se prenose sa osobe na osobu (antropofilni dermatofiti) sa zaraženim sporama ili kožnim ljuskama. Dermatofiti se mogu prenijeti i sa životinja (zoofilni dermatofiti): pasa, mačaka, hrčaka, zamoraca i stoke. Češće obole djeca te poljoprivrednici i veterinari koji dolaze u dodir sa zaraženim životinjama. Najpoznatija je mikrosporija ili mačja bolest, koju uzrokuje gljiva Microsporum canis, a prenose ju mačke. Infekcija se širi u vrtićima, školama i unutar članova obitelji.

Iako su se higijenski uvjeti u kojima živimo poboljšali, broj gljivičnih infekcija je u porastu, radi staranja populacije, široke primjene lijekova (antibiotika, imunosupresivnih lijekova, citostatika) koji utječu na imunitet osoba.

Najčešća je infekcija stopala i šaka

Stručno se zove tinea pedis et manus. Do infekcije često dođe prilikom korištenja zajedničkih higijenskih prostorija, na kupalištima, sportskim objektima, i svim drugim mjestima gdje je prisutno mnoštvo ljudi. Vlaga i toplina koje je na bazenima i kupalištima pogoduje rastu gljivice. Hodanjem bez obuće najlakše se prenose zarazne spore – time je i dobila ime „atletsko stopalo“. Promjene se razviju između prstiju – koža je upaljena, pocrveni, sitno se ljušti,a subjektivno najviše smeta svrbež. Slijedi pojava mjehurići i pukotina. Neliječena infekcija se iz područja između prstiju raširi na okolnu kožu, koja je crvena, svrbi i boli a može zahvati nokte. Stanje se pogorša u ljetnim mjesecima, gljivičnoj infekciji se može pridružiti i bakterijska.

Gljivična infekcija noktiju

Stručno se zove onihomikoza i relativno je česta pojava. Procjenjujemo, da zahvaća 8% stanovništva, zastupljenost se veća kod starijih osoba. Infekcija češće nastane kod bolesnika sa šećernom bolesti, bolesti perifernih žila i živaca; ubrzavaju ju oštećenje nokta, kao na primjer tijekom bavljenja sportom, nošenje ortopedski nepravilne/neadekvatne obuće i oslabljeni imunitet. Vjerojatno je sklonost infekciju i genetski uzrokovana.

Gljivična infekcija noktiju se razvija sporo i postupno napreduje, nerijetko i tijekom više godina. Prvi znakovi su neopazivi. U razvijenom svijetu, infekciju noktiju nogu najčešće uzrokuju dermatofiti, infekcije noktiju ruku kvasovke.

Glivične infekcije noktiju na nogama:

• Prve promjene najčešće nastanu na vanjskom/slobodnom rubu nokta ili sa strane.
• Taj dio nokta postane mutan, deblji, krhak, lomljiv i odiže se od podloge
• Radi širenja infekcija i preostali dio nokta se zadeblja. Može se upaliti i okolna koža
• Najčešće se infekcija pojavi na palcu
• Ako ne liječimo infekciju, ona će se proširiti i na druge nokte

Gljivične infekcije noktiju na rukama:

• Infekcija najčešće započinje na slobodnom i bočnom rubu nokta uz širenje prema bazi. Zanoktica postane crvena, otekne i boli.
• Nokat primjeni boju, postane mutan, krhak, deblji i neravne površine
• Češća je kod žena koje često moče ruke
• Ako ne liječimo infekciju, ona će se proširiti i na druge nokte.

Onihomikoze nisu opasna bolest, ali mogu smetati estetskom izgledu i smanjiti kvalitetu života zbog razobličenog nokta i bolnost prilikom. Infekcija se može proširiti okolnu kožu, gljivičnoj se upali pridruži i bakterijska. Gljivice mogu prenijeti na druge osobe, važne su preventivne radnje.

Gljivična infekcije vlasišta

Stručni naziv je tinea capitis. Dermatofiti uzrokuju infekcija vlasišta i drugih obraslih dijelova tijela, poput brade. Za infekciju vlasišta su osjetljiva uglavnom mala djeca (od 6-10 godina) koja nemaju još dobro djelujuće žlijezde lojnice. Najprije se mjesto infekcije pokaže kao okruglasto žarište, veličine kovanice, pokriveno sitnim ljuskama. S napredovanjem, kosa nekoliko milimetara iznad površine puca. Površinska infekcija se rijetko proširi u dubinu. Za infekciju je najčešće odgovorna Microsporija.

Gljivična infekcija tijela

Stručni naziv je tinea corporis. Zahvaća neobrasle dijelove kože, gdje se pokaže crvenim kolutima i centralnim zdravim područjem. Rub žarišta je povišen i ima sitne ljuske. Ponekad je koža u okolici suha i pahuljasta.

Gljivične infekcije mogu uzrokovati i kvasne gljivice, među kojima je najčešća Candida albicans i pljesni. Infekcija Candidom se zove kandidijaza. Površinska infekcija kože i sluznice može uzrokovati i dublje, sistemske infekcije. Vlažna i topla koža su idealne za rast kvasnih gljivica, posebice kada je ona oštećena radi trljanja, zato su infekcije najčešće u kožnim naborima, između prstiju i oko noktiju. U kandidijazu spadaju i infekcija sluznice, najpoznatiji je soor kod dojenčadi i vaginalna kandidijaza.

Dijagnostika

Gljivične infekcije kože su kronične infekcije, koje se ne izliječe same tako da je potreban liječnički pregled, dijagnostika i liječenje. Neliječene infekcije su stalan izvor zaraze za druge osobe.

• Pregled Woodovom svjetiljkom – koristi se u dijagnostici gljivičnih i bakterijskih infekcija kože i poremećaja kožnog pigmenta.
• Mikroskopski pregled
• Mikrobiološka kultura

Liječenje

Liječenje je najčešće dugotrajno zato se je terapije potrebno dosljedno pridržavati. Glede na uzročnika i dubinu infekcije, odlučujemo se za najprimjerenije liječenje. U većini slučajeva je ono lokalna sa antimikotičnim gelovima, mastima, sprejevima, prašcima itd. Kod raširenih oblika, kao i kod infekcije vlasišta i nokta, liječenje je sistemsko. Liječenje infekcije noktiju na rukama traje do 6 tjedana, na nogama čak 12 tjedana.

Kako spriječiti gljivične infekcije kože i noktiju?

• u zajedničkim kupaonicama, lječilišta ili sportski objekti koriste svoju obuću,
• nakon pranja, temeljito posušite kožu između prstiju-to je možda najvažnija točka,
• kod dužeg pranja ili čišćenja, stavite se zaštitne rukavice i kožu nakon toga dobro osušite kožu,
• nosite obuću koja vam dobro prilijegaju stopalu i koja je napravljena od prozračnih, prirodnih materijala,
• mijenjajte više (više od jednog) para cipela i nakon nošenja cipele prozračite,
• svakodnevno mijenjajte čarape. Gljivice se mogu množiti u odumrloj koži u neopranim čarapama. Nositi pamučne čarape, i prati ih na temperaturama –višim od 60C,
• brinite se da su životinje s kojima dolazite u dodir zdrave,
• držati se uputstva liječnika, liječenje treba provoditi redovito i uporno.